Napisala sam 2 romana. Još nisu publicirani.

​

Čitajte ovdje sadržaj:

​

Pjesma o zemlji (2026)

​

Žanr: Roman
Opseg: 250 stranica
Mjesto radnje: Sjeverna Hrvatska, Mediteran i Dinarski krš

​

Dinarski krš prirodni je svijet oko kojega se vrti roman Pjesma Zemlje.

Krš je krajolik koji se svojim stanovnicima može činiti iznimno negostoljubivim. Pa ipak, ljudi ondje već tisućama godina žive, grade, rade i umiru.

U tom je krajoliku Lena, glavna junakinja romana, prije više od pedeset godina pronašla novi dom. Došla je kao strankinja u zemlju koja se tada zvala Jugoslavija, a danas Hrvatska. Ostala je, proživjela čitav život, a jedina stalna prisutnost bile su naizgled gole i surove planine koje okružuju dolinu. Ondje se naposljetku povukla u samotnu kućicu na rubu društva. Njezin je život, baš poput krša, obilježen traumama posljednjih stotinu godina. Udala se, izgubila muža, rodila sina i izgubila i njega, a nikada nije u potpunosti postala dijelom sela u kojem je provela život. Ljude iz sela u Schwarzwaldu, iz kojeg je nekoć potekla, ostavila je iza sebe već na samom početku svog putovanja.

Sada, u dobi od gotovo sedamdeset i tri godine, želi učiniti još jednu posljednju stvar: pročitati vlastiti život i zapisati ga. No to nije nimalo jednostavno. Zato ima mnoštvo izmišljenih pomagača. To su pisci i spisateljice – upravo oni čije knjige u tom trenutku čita – koji se materijaliziraju u njezinoj kućici, prate je na šetnjama i pomažu joj napisati posljednju knjigu, vlastitu životnu priču, koju je nemoguće odvojiti od krša.

Tu je Kamilo Orešković, slavni balkanski pisac koji je i sam stranac u vlastitoj zemlji te svojim djelima progovara protiv boli nepripadanja u rastrganom svijetu.

Tu je i engleski autor Andrew Macmartin, čovjek koji je prošao bezbroj nepoznatih putova, penjao se na planine i lutao šumama, čitajući krajolike kao poeziju i pretvarajući ono što u njima pronađe u riječi.

Ellen Godfrey poznaje ptice grabljivice i Leni objašnjava što bi joj bjeloglavi supovi mogli ispričati o životu, kada bi samo bila spremna slušati.

David Morrison, škotski pjesnik, poput hijerofanta pronalazi ono sveto i prolazno u svakodnevnom i zemaljskom.

A tu je i Matthieu Illard, putnik koji je prokrstario svijetom i Balkan prejahao u jednom zadivljujućem pohodu. On uspijeva ispričati i svjetlo i ljepotu, kao i tamu i ružnoću, u jednom jedinom dugom monologu, u jednoj jedinoj rečenici. U toj rečenici sve se pretvara u veliku kompoziciju, nalik glazbenom djelu Gustava Mahlera – Pjesmi Zemlje.

Dok Lena sluša tu glazbu i njezine interprete te prirodu pretvara u svoje štivo, počinje sve bolje razumijevati samu sebe. Od svakog pripovjedača i pripovjedačice koje je stvorila njezina mašta nauči nešto što joj olakšava borbu da vlastitu priču prenese na papir. A možda su na kraju upravo ti autori ti koji umjesto nje obavljaju posao pisanja. I to je moguće.

Pjesma Zemlje roman je o čitanju svijeta, o čitanju krša i o opstanku u prirodi koja se na prvi pogled čini negostoljubivom, ali koja svakome tko se odvaži krenuti njezinim stazama ubrzo otkriva svoje bogatstvo i ljepotu.

To je roman o samoći i iskorijenjenosti, o tuzi i gubitku, o duboko osobnim iskustvima koja se u neke živote urezuju jednako trajno kao što su urezana u kamen krša.

​

​

Prije toga:

BODULI (2012)

Žanr: Roman

Opseg: 200 stranica

Mjesto radnje: SVrbnik, Otok Krk